dodjele nagrade HDLU-a za životno djelo

Prateći zbivanja u suvremenoj umjetnosti posljednjih nekoliko desetljeća svjedočimo naročitom obliku isprepletenosti Gotovca lika i Gotovca autora. Polazeći od tog općeg dojma, pozornost privlači neobična igra riječi koja ovome slučaju daje dodatnu dimenziju - naime, nagrada za životno djelo dodijeljena je nekome tko gotovo da je cijeli život ugradio u svoje djelo. Nagrađujući njegovo djelo, struka zapravo potvrđuje njegov život.

The Eternal Flame of Rage

Akcija u okviru izložbe Oktobarska Reevaluacija P74 centar i galerija, Ljubljana, prosinac, 2007.

Evaluacija, franc. (évaluation) - određenje vrijednosti, ocjena, procjena - B. Klaić, Rječnik stranih riječi.

Duhovito koristeći neuhvatljivu igru riječi naslova izložbe kao konceptualni okvir, Martinis predstavlja neke od svojih projekata nastalih proteklih nekoliko godina. Oni slikovito potkrijepljuju njegovu ponovnu procjenu davnašnjih prevrata kroz tumačenje recentnih političkih zbivanja. Preciznije, riječima Žarka Pajića, u pitanju je meta-politička perspektiva, termin kojeg je moguće primijeniti na velik broj Martinisovih ostvarenja.

Vidljivo / Nevidljivo

Galerija “Bačva” - HDLU, rujan 2007., Zagreb

Nijedan san, ma koliko apsurdan i nemoguć, nikada se ne gubi u univerzumu. Snoviđenje obuhvaća nekakvu glad stvarnosti, nekakvu težnju, koja obavezuje realnost, neprimjetno raste kao kamata, postaje postulat, dug koji traži pokriće. (Bruno Šulc, Republika snova)

ZINEDINE Zidane, portret za 21. stoljeće

Dokumentarno/eksperimentalni film

Svjetski poznat umjetnik vizualnih medija, u kadar svog autorskog odabira često uzima opće medijske či­njenice. Primjerice, okviru izložbe ‘Brightness’ 2002. u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik imali smo prilike vidjeti njegov rad ‘Kiss’. U pitanju su kadrovi preuzeti iz serije ‘Zvjezdane staze’ u kojima se kapetan Kirk ljubi s različitim ženama ljudske i vanljudske rase. Ekstremno povećani, gotovo do anatomskih razmjera, preko cijelog zida projicirani, groteskni poljupci namah izazivaju gađenje. Zatim, bez obzira radi li se o ženama guštericama i tako dalje, svijest proradi, jezik im nije zmijski, dakle to je maska, poljubac postaje simbol tolerancije prema različitom. No, taj je ultimativan simbol ljubavi instrumentaliziran je i estradiziran do krajnjih granica,

Bez naziva

Stara gradska vijećnica, Zagreb, 24. 05. - 5. 06. 2007.

Izložba najnovijih radova Viktora Popovića karakteristično naslovljena ‘Bez naziva’ smještena je na tri lokacije. Osim u izlagačkom prostoru Stare gradske vijećnice, kao svojevrsnoj središnjici, Popović svoje objekte izlaže u modnom studiju ‘I-gla’ i u cvjećarnici Saše Šekoranje.

Poslije

Kula Lotrščak, Zagreb, 25. 04. - 06. 05. 2007.

Ana Opalić snimila je seriju fotografija u šetnji brdima iznad Dubrovnika na relacijama gdje su se izravno sukobile hrvatska i jugoslavenska vojska (Srđ-Strinčijera-Bosanka-Žarkovica). Kako sama kaže u uvodnom tekstu kataloga, zanimalo ju je što će zateći na mjestima koja su u njenoj svijesti od početka rata bila prisutna kao poprišta zločina. S tom informacijom krećem u obilazak izložbe, pod dojmom razloga njena posjeta promatram fotografije na kojima vidim gusto raslinje, šumske staze, travnati proplanak, ponegdje komadić mora.

Hrpa bačva 2007.

HDLU, Galerija Bačva, Zagreb, 29. 03. - 03. 04. 2007.

Neočekivan prizor zatiče nas na ulazu u Galeriju Bačva, u Hrvatskom domu likovnih umjetnika. U sredini okruglog prostora postavljena je četvrtasta improvizirana ograda od razvučene crvenobijele trake kakvom se inače opasuju gradilišta a na kojoj je umjesto imena izvođača radova otisnuto ime Jandrićeva rada: HRPA BAČVA 2007. Stiliziranoj simulaciji gradilišta odgovaraju i ostali elementi instalacije - kao i na stvarnom poprištu, ograda priječi ulazak u prostor gdje bi bilo opasno zateći se. S razlogom, iznad ograđenog kvadrata vise troja građevinska kolica - duboka gaza, velike spremišne zapremnine, s dva gumena kotača sa strane - popularno nazvana ‘japaneri’. Kolica su sajlama obješena o nosače koji su pričvršćeni za gornju okruglu balustradu i u sebi sadrže elektromotore koji preko kolotura dižu i spuštaju kolica.

FRATERNITY

Galerija AŽ, Zagreb, 23. 03. - 15. 04. 2007.

Oblik pristupanja nekom bratstvu uglavnom je vrlo fiksno ritualno protokoliran. Od zamjene osobnih dragocjenosti (npr. pikula među dječacima na gradskim periferijama u drugoj polovici dvadesetog stoljeća), preko miješanja krvi s podlaktice ili kažiprsta (indijanci iz plemena Kri sa izabranim bljedolikima u Arizoni), do davljenja vlastita psa nakon završene obuke (SS postrojbe). S obzirom na odricanje tijekom inicijacije, odgovarajuće su i odgovornosti pripadništvu.

Fotovideo

Galerija AŽ, Zagreb, 03. - 18. 03. 2007.

Čovjek svoje prezime ne bira. Ono nam je dano naslijeđem i nekad davno možda je imalo veze s izgledom ili zanima­njem. Ili nečim čemu se čovjek strasno posvetio i s čime ga je onda okolina mogla identificirati. Sada, kad mislim o Borisu, i kad bi sve počinjalo ispočetka s njime, dobio bi, siguran sam, ime - Boris Fotograf.

(Goran Trbuljak o Borisu Cvjetanoviću, 2001.)

BožiĆ, jaslice

Studio “Josip Račić“, Zagreb, 15. 02. - 07. 03. 2007.

Izložbu Tomislava Pavelića čine dva rada predstavljena u različitim medijima i smještena u zasebnim prostorijama. U prvoj je video instalacija sastavljena od tri televizora okrenutih središtu prostora. Tri nepomična kadra s mini­malnom ili nikakvom akcijom. U sva tri pojavljuje se bor, ili preciznije rečeno, jelka, jedan od glavnih simbola Božića.

Za stolom

Galerija 01, Zagreb, veljača 2007.

Trinaest je televizora na okruglim stolovima/stalcima raspoređeno bez vidljivog reda po prostoru male galerije na prvom katu modernog poslovnog nebodera u Novom Zagrebu. Prikazuju trinaest različitih situacija. Protagonisti svake od njih okupljeni su, razlogom obroka ili ne, oko stola. Vode uobičajenu komunikaciju s obzirom na okolnosti u kojima su zatečeni. Uglavnom nisu svjesni činjenice da su snimani. Na početku svakog od trinaest dokumentarnih filmova doznajemo mjesto i vrijeme radnje, kao i tehniku snimanja - digitalni fotoaparat. Dakle netipično sredstvo za bilježenje nečega što traje, što postoji u vremenu.

Perpetuum mobile

Galerija Karas, Zagreb, 14. 12. 2006. - 04. 01. 2007.

Već odavno izložbu ne mora činiti nešto što visi na zidu ili stoji u prostoru, nego to može biti i odsustvo istoga, temporalna situacija performansa, posljedica toga ili pretpostavka bilo čega, no u principu štogod to bilo jednu od dimenzija onoga što se predstavlja doživljavamo očima. Rijetko kada za potpuniji doživljaj izložbe oči treba zatvoriti. Upravo je zatvaranje očiju preduvijet odgovarajućoj percepciji izložbe Tonija Meštrovića.